Magazin
Doček nove godine u Oblaku u pantalonama - dnevna žurka i najluđa noć
Da li ste čuli za oblak koji ima pantalone, a nalazi se u Beogradu? Oblak u pantalonama je pivnica, koja se nalazi na adresi Ćirila i Metodija 2 na Zvezdari. Ovaj lokal odlikuje upečatljiv enterijer, u kome možete da boravite tokom dana, ali i tokom noći.
Oblak u pantalonama je idealan i za organizovanje različitih proslava, pa tako i za docek Nove godine.
Kada se radi o provodu tokom noći, ovde se organizuju žive svirke, a mogu da se čuju najveći domaći i strani pop-rok hitovi. Za ljubitelje koemdije i skečeva tu su i stand up nastupi.
Oblak u pantalonama doček Nova godina
Kada je u pitanju Nova godina Oblak u pantalonama je prošle godine ponudio provod uz DJ Žiška. Slušali su se domaći, ali i strani hitovi. Ulaz je koštao 20 evra za devojke i 30 evra za muškarce, a podrazumevao je neograničeno piće.
Ono što je posebno zanimljivo za Oblak u pantalonama jeste dnevna žurka, kojaje takože organizovana. Ana Kokić je tog 31. decembra 2019. godine zagrejala atmosferu pred novogodišnju noć.
Ulaz za dnevnu žurku je bio besplatan, a u ponudi su bile akcije pića, kao što su Jack Daniel's, Johnnie Walker, Chivas, Heineken, Keglevich, Radovanović.
Poema Oblak u pantalonama
Inspiracija za naziv ove pivnice bila je poema istoimenog naziva, čiji je originalni naslov bio Trinaesti apostol. Oblak u pantalonama je napisan 1914. godine, a prvi puta je objavljen 1915.godine.
Ova poema ili pesma smatra se zaokretom u ruskoj poeziji. Razlog leži u tome što sadrži odlike književnog pokreta futurizma. To znači nejednake stihove, moderan jezik, nabacane misli, neobične rime i isprekidani ritam.
Tema pesme je nesrećna ljubav pesnika Vladimira Majakovskog prema Mariji, Denisovoj, koja je bila stvarna žena. Vladimir ju je upoznao tokom putovanja u Odesu 1913. godine. Ostalo je zapisano da je bila lepa, pametna i jako privržena svemu novom, modernom i revolucionarnom. Ipak, Marija nije bila impresionirana Majakovskim, ali ni njegovim pesništvom, ni futurizmom.
Vladimir Majakovski je ruski književnik i pesnik, koji je živeo od 1893. do 1930. godine. Bio je osobenjak, buntovne i dinamične prirode. Njegove poeme su i: O tome, Vladimir Ilič Lenjin, Na sav glas, kao i drame Vladimir Majakovski i Hladan tuš.
Ovo je deo poeme Oblak u pantalonama:
Vi mislite bunca malarija?
To je bilo,
bilo u Odesi.
“Doć’u u četiri” rekla je Marija.
Osam.
Devet.
Deset.
Evo i veče
u noćnu strahu beži,
veče decembarsko
s prozora
u magli
U staračka leđa smeju se i ržu
kandelabri.
Mene više prepoznati ne može:
ja sam zgrčena
gomila
žila.
Šta takva gomila poželeti može?
A mnogo hoće takva gomila.
Jer više nije važno
ni to što sam od bronze,
ni to što srce moje –
od gvožđa hladnog –
bije.
Noću i čovek svoj zvek
u nešto žensko, meko,
želi da sakrije.
I ja sam,
ogroman.
na prozoru savijen,
rastapam staklo celom od čelika.
da li je to ljubav ili nije?
I kakva je –
mala ili velika?
Odakle velika u takvom telu:
mora da je to malena,
neka krotka ljubav, što se u stranu baca
od automobilskih sirena
i voli zveket praporaca.
Opet i opet
čekam,
zabivši lice u rošavo lice kiše.
I već me je poprskala dreka
gradske plime, sve više.
Ponoć, sa nožem kog pruža –
do đavola s njim! –
došla je,
zaklala.
I kao s’ panja glava suznja,
dvanaesta ura je pala.
u oknima sumorne kišne kapi,
kreveljeći se,
nakrcale,
k’o urlanjem usta da su razjapile
himere s pariske katedrale.
Prokleta da si!
I pocepa usta skoro krik.
Zar ti je i to malo?
Čujem:
nerv,
tiho, kao s kreveta bolesnik,
podigao se.
I , gle –
u početku jedva je posao
jedva,
onda je ustalasan,
jasan,
potrčao.
Sada je sa druga dva
očajno igrati stao.
Pao na plafon spratu niže.
Živci
veliki,
mali,
mnogi –
pomamno skaču
i već –
gmižu.
Živci pali s nogu!
A noć se po sobi glibi i oko,
otežalo, odatle nikako da se ispravi.
Odjednom, vrata zacvileše, ko da
krčma zub na zub
ne može da sastavi.
Ušla si
osorna, kao “na!”
gužvajući rukavice kao luda,
i rekla: “Da, znate, ja ću da se udam.”
Pa šta, udajte se.
Ništa nije bilo.
Izdržaću.
A.K.