Magazin

RAKIJA – I LEK I MERAK

RAKIJA – I LEK I MERAK
 
Ima li domaćinske srpske kuće, a da u njoj nema rakije? Vrlo redak slučaj. Nacionalno piće za koje se veruje da je lekovito, obavezno je na trpezi kad se slavi, kad se tuguje, ali i svakodnevno – za cirkulaciju. Ovo piće obeležilo je Balkan kao region, a Srbiju učinilo prepoznatljivom u svetu, posebno po kraljici svih rakija – šljivovici.
 
Sama reč „rakija“ arapskog je porekla i potiče od reči „al-rak“, što zapravo znači znoj. Da nam je toplo dok je pijemo, jeste. Posebno kada je u pitanju kuvana rakija, poznatija kao „šumadijski čaj“. I leči i godi u hladnim danima. Šalu na stranu, ona je u Srbiji oduvek korištena kao anestezija, za čišćenje rana, kod stomačnih tegoba, smanjenja temperature i ispiranje grla. 
 
Prvi pisani podaci o proizvodnji rakije na području naše zemlje nalaze se u Dušanovom zakoniku iz 1354. godine. U paragrafu 166 Dušanovog zakonika, govori se o oštrim kaznama za pijanice koje uživaju u ovom piću. U doba osmanlija naplaćivala se taksa na kazane za pečenje rakije.
 
Njena masovnija proizvodnja u Srbiji počela je u XIX veku. Dobra rakija pravi se u kazanu, od zrelih, zdravih i neprskanih voćki. Šljiva, kajsija, dunja, kruška, grožđe. Tu su i medovača, višnjevača, orahovača i druge. Izbor je širok, a svako ko voli rakiju  ima i svoj omiljen ukus. Rakija se „peče“ polako, uz društvo i smeh, a da li je dobra zavisi od procenta alkohola. Trebalo bi da ima od 40 do 45 procenata, da „klizi“ niz grlo, greje stomak i ne peče usta. Može da se pije i pre i posle jela.
 
Zapisano je da se kod nas prvo pila rakija medovača, te da se u okolini Šapca i Požarevca nikada nije pilo vino, nego samo rakija. Ipak, šljivovica je postala simbol Srbije. Zbog gnječenja i vrenja kome se ovo voće podvrgava naziva se i mučenica. Septembra 2007. godine i zvanično je postala nacionalni brend. 
 
Neki je piju “na eks”, neki lagano uživaju u njoj, a neki su je i opevali. Činjenica je da je rakija duboko utkana u srpsko biće, te da je postala više od alkohola. Ona je deo rituala kada se dočekuju gosti, kada se pije kafa, kada se opraštamo od nekoga.  Ona je redovna ponuda svake kafane, koja imalo drži do svog imena. Kafana “Ona moja” je takvo mesto. Kafana u kojoj se nazdravlja sa visoko podignutim čašama, gde se pije na iskap, ali kvalitetno. Kafana gde su svi prijatelji, gde je atmosfera topla i prijatna, gde se poštuju prave vrednosti. Domaćinska kafana! 

Spremili smo za Vas: